Zbog neposredne blizine crta bojišta Siska i relativne Zagreba, zadaća oslobađanja Banovine bila je posebno osjetljiva. Valjalo je spriječiti topničko-raketne udare po naseljenim mjestima, a što se moglo napraviti samo na jedan način: brzo razbiti srpske snage na crti dodira, što je automatski značilo povlačenje i njihovog topništva u dubinu bojišta. Stoga je brzina bila temeljni zahtjev postavljen pred snage Zbornog područja Zagreb od kojih je očekivana glavna uloga u oslobađanju Banovine. Napad je počeo iz pravca Sunje i brzo se proširio duž cijele crte bojišta; hrvatske snage su ušle glavnim dijelom snaga u zonu razdvajanja i ovladale dijelom prometnice Petrinja - Glina. I to je bilo sve od velikih očekivanja; 2. gardijska brigada Hrvatske vojske, poznata kao Gromovi, nenadano je zaustavljena na prilazima Petrinji. Rasprave oko razloga ni sada nisu rijetke u vojnim krugovima i među sudionicima rata. Po nekim mišljenjima zapovjednik Zbornog područja Zagreb nije razumio direktivu za napad, po drugima postupio je samovoljno, po trećima ništa se neobično nije dogodilo. Stvarno se radilo o kombinaciji samovolje i nešto manje nerazumijevanja operacijskog plana. Umjesto da odsječe Petrinju i onemogući pokušaj intervencije iz Gline, 2. gardijska brigada je nepotrebno poslana na zauzimanje Petrinje. Zapela je, izostao je očekivani dublji prodor, a Zborno područje je ostalo bez svojevrsnog Ťfrontmenať koji je trebao povući ostale snage u napad, biti glavna snaga napada. Ovako se zastoj Gromova nepovoljno odrazio na ritam napada, više-manje cjelokupnog zbornog područja. Usprkos toga nisu se ostvarili hrvatski strahovi od jakih topničkih udara po gradovima i industrijskim postrojenjima u zahvatu fronte, iako je u Sisku srpsko topništvo oštetilo postrojenja Termoelektrane i Rafinerije.

Nastalu krizu razriješio je osobno Vrhovnik Tuđman. Po njegovoj zapovijedi, 5. kolovoza je general pukovnik Petar Stipetić imenovan za glavnog zapovjednika na području Banovine pod čije su zapovijedanje došle snage zbornih područja Bjelovar i Zagreb. Stipetić je tijekom 1993. i 1994. bio zapovjednik Zbornog područja Zagreb pa uporaba snaga na Banovini za njega nije bila nepoznanica. Njegovim dolaskom snage su prestrojene, razriješena je kriza kod Petrinje, nakon čega je 2. gardijska brigada krenula u dubinu Banovine prema ranijoj zamisli. Snage oko Sunje su pojačane, a na pravac prema Glini uvedene su dvije nove brigade. No šteta je bila počinjena i nije se dala ispraviti. Omogućila je izvlačenje gotovo kompletnog dijela borbene tehnike 39. banijskog korpusa i Korpusa specijalnih jedinica Srpske Vojske Krajine.

Sreća u nesreći prvih dana Oluje bilo je djelovanje Zbornog područja Bjelovar koje je nenadano postalo Ťjunak danať. Ono je 4. kolovoza, prvog dana operacije, uspješno forsiralo rijeku Savu na odsjeku Jasenovac - Drenov bok i prodrlo dva kilometra u bojni raspored srpskih snaga na pravcu prema Hrvatskoj Dubici. Ne treba zaboraviti da je nasilan prijelaz rijeke i za gardijsku brigadu zahtjevna zadaća, a tih se dana, prema mišljenjima mnogih, napose 125. domobranska pukovnija iz Novske pokazala kao profesionalna, a ne pričuvna postrojba. Do kraja dana Zborno područje Bjelovar je stvorilo uvjete za oslobađanje Hrvatske Dubice, što je provedeno u jutro 5. kolovoza. Novi cilj bila je Hrvatska Kostajnica. Oslobođena je navečer 6. kolovoza, čime je Zborno područje Bjelovar završilo napadni dio operacije. Pristupilo je utvrđivanju dostignute crte, osiguranju državne granice i čišćenju oslobođenih područja između rijeke Save i Une.

Tijekom 6. kolovoza i snage Zbornog područja Zagreb počele su bilježiti veće uspjehe. U jutarnjim satima oslobodile su Petrinju i veći broj sela, što je omogućavalo prodor smjerom Kostajnica - Dvor i Petrinja - Glina - Dvor. Na područje Banovine ušao je dio snaga Zbornog područja Karlovac koje su uspješno završile operaciju na pravcu Ogulin - Slunj. Njihova zadaća bila je zaštita zaleđa i lijevog boka 1. gardijske brigade koja je, nakon što se spojila sa snagama 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine, s šireg područja Rakovice usmjerena u napad prema Vojniću.    

Ujutro 7. kolovoza načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske zapovjedio je prekid paljbe na području Vojnić - Vrginmost - Glina - Kostajnica - Dvor jer je to tražio general UNCRO-a Peter Peeters, navodno jer su to tražili pobunjeni Srbi iz 21. kordunskog korpusa koji se povukao na Banovinu. Zborno područje Zagreb moralo je pripremiti postrojbu jačine brigade koja je po dolasku se razmjestiti u širem području mjesta, blokirati ga i dozvoliti prijelaz preko mosta samo nenaoružanim osobama, a oficirima i podoficirima s pištoljima. Sve ostalo oružje i vojna oprema u nazočnosti UNCRO-a trebala se predati Hrvatskoj vojsci. Brzo se pokazalo da od dogovora nema ništa. General Stipetić je cijeli dan uzalud čekao srpsko poslanstvo, ono nije stizalo. Cijeneći da je to varka kojom Srbi pokušavaju dobiti na vremenu, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske povukao je zapovijed o prekidu vatre i zapovjedio nastavak napada radi Ťrazbijanja neprijatelja na području Banovine i izbijanja na državnu granicu Republike Hrvatske sukladno ranije datim zapovijedimať. Napad je nastavljen i u toku dana oslobođena su naselja između Gline i Petrinje i Dvora na Uni. Do spajanja sa snagama 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine nije došlo samo zbog propuštanja kolone srpskih izbjeglica na prometnici od Gline do Dvora na Uni. U Dvoru na Uni srpske snage uspjele su uspostaviti i do predvečer 8. kolovoza održati mostobran preko kojeg se izvukao 39. banijski korpus i glavnina Korpusa specijalnih jedinica. Naoružanje i oprema predana je vojsci bosanskohercegovačkih Srba.

Sjeverno od Dvora organiziranog otpora srpskih snaga nije bilo. Predaja 21. kordunskog korpusa dogovorena je 8. kolovoza i realizirana je u sljedeća dva dana. Do kraja 10. kolovoza 1995. godine postrojbe Hrvatske vojske, u pojasu odgovornosti Zbornog područja Zagreb, izbile su na državnu granicu Republike Hrvatske i na njoj organizirale obranu. Neraščišćena je ostala Petrova Gora koju su od zaostalih dijelova Srpske Vojske Krajine do 14. kolovoza očistile snage Specijalne policije i zbornih područja Zagreb i Karlovac.

Sektor Kordun

Prvog dana operacije snage Zbornog područja Karlovac na ogulinskom dijelu bojišta okružile su Plaški i stavile pod nadzor prometnicu Slunj - Primišlje - Perjasica. Na karlovačkom dijelu bojišnice prvi napad je pretrpio neuspjeh, nakon čega je provedeno prestrojavanje snaga i prenošenje napada u međuriječje Mrežnice i Korane na pravac prema selu Krnjku i dalje prema Vojniću. Bilo je to odstupanje od prvobitnog plana operacije, što je pokrenulo i ostale snage na karlovačkom bojištu. Petog kolovoza oslobođeni su Plaški, Primišlje i međuriječje Korane i Mrežnice. Istovremeno su snage 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane iz bihaćkog džepa presjekle prometnicu Slunj - Titova Korenica, čime je 21. kordunski korpus ostao bez moguće odstupnice prema Lici. Poslijepodne 6. kolovoza 1. gardijska brigada se u području sela Tržička Raštela spojila sa snagama 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Brigada je potom nastavila prema Slunju kojeg je oslobodila zajedno sa snagama Zbornog područja Karlovac s ogulinskog dijela bojišta. Sedmog kolovoza oslobođeno je Kamensko, Tušilović, Krnjak, Veljun i Vojnić. Vojska Fikreta Abdića oko Cazina potpuno se raspala i s nekoliko tisuća izbjeglica povukla prema Vojniću, gdje je zaustavljena i blokirana od strane snaga Zbornog područja Karlovac.

Od 8. kolovoza snage Zbornog područja Karlovac angažirane su na čišćenju šireg područja Vojnića i Vrginmosta, a potom na nadzoru držane granice i čišćenju Petrove Gore.

Sektor Lika

Zborno područje Gospić operaciju je počelo napadom na osam pravaca i osvajanjem značajnih kota na prvoj crti bojišta. Presjeklo je dio prometnica i do kraja dana zauzelo Dabar, veći dio prijevoja Ljubova i ugrozilo Novi Lički Osik. Petog kolovoza napad je uspješno nastavljen, oslobođeno je Ljubovo i njegovo širo područje, Lička Jasenica, Saborsko, Novi Lički Osik i Ostrovica, prekinuta je prometnica Plitvička Jezera - Slunj, a Vrhovine su okružene. Specijalne snage policije ovladale su komunikacijskim čvorištem Gračac. U toku 6. kolovoza postignut je spoj sa snagama 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine kod Grabovca i Prijeboja. Oslobođeni su Malovan, Bruvno, Korenica, Vrhovine, Plitvička Jezera, Cetingrad, Krbava i Udbina, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i Pločanski Klanac. Iz sastava Zbornog područja Gospić izišla je 1. gardijska brigada i krenula prema Slunju.

Četvrtog dana operacije nastavljeno je napredovanje prema državnoj granici. Dio snaga vršio je čišćenje područja, asanaciju i prikupljanje ratnog plijena. Oko 18 sati postrojbe Zbornog područja Gospić u suradnji sa specijalnim postrojbama policije oslobodile su Donji Lapac i izbile na državnu granicu, a usput je oslobođen Mazin, Dobroselo i Gornji Lapac. Time je zadaća Zbornog područja Gospić bila završena. Oslobođen je cijeli prostor u pojasu Zbornog područja. Specijalna policija zauzela je Kulen Vakuf i zaposjela otporne točke u širem području mjesta. Sljedećih dana organizirana je obrana državne granice, čišćenje oslobođenog prostora, asanirano bojište, prikupljana stoka i ratni plijen i izvlačeno oštećeno naoružanje i oprema.

Sektor Dalmacija

U odnosu na ostale hrvatske operativne sastave, operacija Zborno područje Split imala je dvije specifičnosti. Prvo, provedena je pod imenom Kozjak-95, a ne Oluja.  Drugo, snage su bile podijeljene na četiri operativne skupine koje su nosile imena prema pravcima napada, odnosno mjestima s kojih su počele operaciju. Operativne grupe su se zvale: Zadar, Šibenik, Sinj i Sjever. Glavni pravci napada bili su: Bosansko Grahovo - Knin na kojima su napadale 4. i 7. gardijska brigada kao najjače snage zbornog područja; pravac Jasenice - Miškovci i Uniški Doci - Unište - Kijevo. Najveći broj snaga ipak je bio na nekom od ukupno osam pomoćnih pravaca. Dan prije početka operacije, 3. kolovoza, snage Hrvatskog vijeća obrane napale su bosanskohergovačke Srbe na pravcu Glamoč - Vitorog s ciljem vezivanja i skrivanja stvarnih namjera Hrvatske vojske.

Tijekom prvog dana operacije, 4. kolovoza, snage Zbornog područja Split probile su crtu obrane Kninskog korpusa Srpske Vojske Krajine na svim pravcima napada i ovladale crtom u dubini od 4 km od polaznih položaja. Snage specijalne policije na Velebitu sa snagama 2. bojne 9. gardijske brigade zauzele su dominantne kote Tulove Grede i Mali Alan. Na kraju prvog dana operacije stvoreni su povoljni uvjeti za oslobađanje Knina i odsijecanje 7. sjevernodalmatinskog korpusa Srpske Vojske Krajine.

Prema srpskim izvorima, većina srpskih snaga se povukla brzo i bez borbe. Jedna od njih, Vrlička brigada, povukla se bez da je imala bojni kontakt s hrvatskim snagama, čak se tvrdi da je bojno polje napustila tako vješto da je hrvatskim snagama trebalo više od 24 sata da to uoči i shvati. Prema istim izvorima, slično se ponio i ostatak korpusa, povukao se bez borbe, ljudstvo je pokupilo obitelji i krenulo u sveopću bježaniju. Izuzetak je bila samo Benkovačka brigada koja se jedina ponijela kao vojska. 

Petog kolovoza prijepodne postignut je najveći uspjeh operacije: 7. gardijska brigada je sa snagama 4. gardijske brigade oslobodila Knin. Simbolički značaj uspjeha bio je najvrjedniji i najviše je odjeknuo: Povijest Krajine bila je svršena. Sjevernodalmatinski korpus Srpske Vojske Krajine bio je potpuno razbijen, a od većih mjesta oslobođeni su Vrlika, Drniš i Benkovac. Razbijene srpske snage povukle su se prema Lici i Bosni. Do kraja dana Zborno područje Split je praktično provelo u djelo glavninu svojih zadaća. Sljedeća dva dana zborno područje Split je više - manje bilo neaktivno, što su pobunjeni Srbi iskoristili da preko Otrića izvuku glavninu bojne tehnike 7. sjevernodalmatinskog i 15. ličkog korpusa. Crta selo Otrić - Strmica dostignuta je 7. kolovoza, a dan kasnije na pravcima Otrić - Srb i Knin - Srb snage Hrvatske vojske izbile su na državnu granicu, Ťčime je definitivno izvršena postavljena zadaćať. Slijedilo je utvrđivanje, prestrojavanje snaga i čišćenje oslobođenog prostora.

Djelovanje zrakoplovstva

Temeljna zadaća Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bila je zrakoplovna na glavnim pravcima napada; zrakoplovna paljbena potpora snaga KoV; izviđanje iz zračnog prostora; prevoženje zračnim putem - u cilju manevra snaga KoV, i u cilju evakuacije ranjenika. Obrambeni dio zadaće bila je zaštita prostora Zagreb - Karlovac - Sisak - Kutina. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je prvi put sudjelovalo s cjelokupnim ljudskim i materijalnim resursima, a bojno je djelovalo s cijelog teritorija Republike Hrvatske. U okviru priprema, letačke posade su se posebno pripremale za letenje na malim visinama i u brišućem letu.

Za izvršenje zadaća Zrakoplovstvo je raspolagalo sa 17 borbenih zrakoplova, 5 borbenih helikoptera, 9 transportnih helikoptera, 3 transportna zrakoplova, jednim zrakoplovom za elektronsko izviđanje i jednim helikopterom za elektroničko-termovizijsko izviđanje.

Tijekom operacije uspješno se bojno djelovalo po planiranim objektima (centrima veze i zapovjednim mjestima srpskih postrojba). To su bili napadi koje su neki srpski autori proglasili napadom NATO zrakoplova, a od njih kasnije bez ikakve kritike prihvatili i neki hrvatski autori. U daljnjem tijeku operacije Zrakoplovstvo je djelovalo prema planu i po pozivu, pa je izvršilo 67 borbenih letova, u sklopu kojih je uništeno 26 raznih objekata. Za zadaću protuzračne obrane izvršeno je 50 letova bez bojnog djelovanja. Za zadaću izviđanja izvršeno je 7 letova zrakoplova i helikoptera. U svrhu prevoženja izvršeno je 11 helikopterskih letova u kojima je prebačeno oko 480 osoba i oko 85 tona tereta.

Najslabiji dio uporabe zrakoplovstva bila je zastarjela oprema sustava zračnog motrenja i navođenja jer nije bilo moguće osigurati motrenje zračnog prostora ispod visine 500 m, niti navođenje zrakoplova ispod visine 1000 m. Tijekom operacije nije bilo gubitaka u ljudstvu i tehnici, iako je oštećeno 11 zrakoplova Mig-21.

Obavještajni rad

Oluja je bila i kruna dugogodišnjeg djelovanja Obavještajne uprave Glavnog stožera Hrvatske vojske. Ona je dugo godina mukotrpnim i kontinuiranim radom prikupljala podatke o protivniku. Prikupljeni podaci su redovno dostavljani na uvid i uporabu odgovarajućim razinama zapovijedanja. U pripremi operacije provedeno je uvezivanje obavještajnih organa zapovjedništava svih sudjelujućih sastava u jedinstveni sustav izvješćivanja, koji je osigurao raspolaganje informacijama u realnom vremenu. Dio obavještajnih organa ojačan je analitičarima iz Obavještajne uprave. Postrojba bespilotnih letjelica Glavnog stožera Hrvatske vojske obavljala je snimanje iz zraka objekata u dubini neprijateljevog rasporeda. Izvidničko-diverzantska satnija Glavnog stožera u operaciji je angažirana na ličkom bojištu. Tijekom provedbe operacije uspješno je realizirana obrada podataka koji su korišteni u zadaćama specijalnog rata. Angažirano je sedam skupina za elektronsko ometanje, a uporabom bespilotnih letjelica ostvareno je navođenje topničke paljbe i otkrivanje protivnikovih kolona i područja koncentracije snaga. S obzirom na ograničenja tehničke naravi, obavještajno osiguranje operacije Oluja ocijenjeno je odličnom ocjenom.